Sudionici prosvjeda šezdesetih predbacuju današnjim studentima da su pasivni
Mnogima su još u sjećanju prizori studentskih nemira s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih kada su ti mladi obrazovani ljudi bili nositelji globalnih društvenih promjena.
Iako su fakulteti iz godine u godinu sve zatrpaniji, na javnim događajima više nema studentske snage pred kojom su drhtale čizme tijela reda širom svijeta. Kao da su se utopili u prosječnosti i neaktivnosti. Isto potvrđuju i malobrojni studentski aktivisti koji se često žale da nemaju kvorum na sastancima na kojima se odlučuje o važnim pitanjima ili se biraju zastupnici njihovih interesa u mjerodavnim ustanovama. Pozivi na javno izražavanje mišljenja odjeknu u prazno i okupe zanemariv broj zainteresiranih. Svi se pitaju što se dogodilo mladima, pogotovo kada se zna da provode vani više nego ikad vremena. Zabilježeno je tako u listopadu na londonskom sveučilištu da je na studentske izbore za predstavnika u upravljačkim tijelima od 23.680 studenata izašlo njih 2,6 posto, a samo su trebali proći nekoliko metara koji dijele predavaonice od kantine gdje su bile izborne kutije. Članak koji je potom osvanuo u studentskom glasilu »Apatija: moderan oblik protesta?« nitko nije shvatio potvrdno.
Mnogi razlog za suvremenu »pasivnost« vide u činjenici da studenti moraju raditi kako bi platili školovanje i nemaju novca za putovanja, što su oni koji su se visoko obrazovali 60-tih imali. Osim toga studentske su internetske mreže, pokrenule i iznijele mnoge vrijedne projekte poput presretanja britanskog pokušaja da se ukinu povlastice studentima medicine ili spašavanja majmuna u Burmi. Tako se može reći da studentski aktivizam nije nestao, nego potonuo u društveni underground, iliti podzemlje, gdje su čini se i mnoge do jučer neprijeporne društvene vrijednosti koje također čekaju trenutak ponovna izbijanja na društvenu površinu. Dokazi za to su Facebook i YouTube na kojima se svatko tko ih posjeti može uvjetiti u vrlo živu društvenu aktivnost koja se s ulice preselila u sfere na dohvatu računalna miša. Osim toga, gdje god se u svijetu nakupi nepravde, u prvim su redovima redovito studenti, kao nedavno u Venezueli.
(Vjesnik)