S Akademije na ulicu

Razvoj situacije oko studija Glume i lutkarstva na osječkoj Umjetničkoj akademiji danas se naglo zahuktao kad su studenti, ogorčeni šestomjesečnim pokušajima da dobiju odgovor na svoje zahtjeve, odlučili izaći na ulice. Studenti treće godine, koji su prije desetak dana stupili u štrajk i ne odlaze na nastavu (koja se, kako kažu, ionako ne održava redovno), svoj prosvjed su danas odlučili preseliti na osječki glavni trg, gdje od 14 h, zajedno sa studentima druge i četvrte godine koji ih u zahtjevima podržavaju, održavaju javni prosvjed.

No, vratimo se malo na početak cijele priče, tj. na kraj prošle akademske godine, otkad traje sukob između studenata i nove uprave Kazališnog odsjeka osječke Umjetničke akademije. Studentski prosvjedi započeli su kao podrška docentu Zlatku Svibenu koji je dao neopozivu ostavku nakon promjena na Akademiji s kojima se nije slagao, i koje su mu se, kako je sam izjavio, događale iza leđa, premda je u to vrijeme bio voditelj Odsjeka, no danas je jasno da sve to ima puno veće razmjere. Svibenovim odlaskom, otišao je i znatan broj profesora koje je on na Akademiju doveo, tako da se u kratkom roku nastavničko osoblje gotovo u potpunosti izmijenilo, a posljedica su bile i znatne promjene u programu. Uprava Akademije je predbacivala Svibenu da se nastava provodila nekontinuirano i neregularno, studenti nisu imali upisane predmete i profesore u indeks, nisu se znali datumi ispitnih rokova, itd.

Šest mjeseci kasnije, situacija se nije promijenila – sve ono što je Uprava predbacivala Svibenu se ponavlja i s novim vodstvom. Nastava iz pojedinih umjetničkih predmeta, a nalazimo se u drugoj polovici prvog semestra, do dana današnjeg nije uopće počela, a studenti uporno inzistiraju na tome da imaju pravo završiti studij po programu po kojem su ga započeli.

E sad, na stranu pitanje je li novi program, koji je Senat osječkog Sveučilišta odobrio bolji ili lošiji, na stranu pitanje bi li u Osijeku trebali predavati ovi ili oni profesori – pitanje koje bi se svakako u ovoj situaciji trebalo postaviti jest : tko je za nju odgovoran? Umjetnička akademija, Rektorat Sveučilišta J.J. Strossmayera, Ministarstvo znanosti?

Jer činjenica je da se studentski zahtjevi sve više odnose na principe, a sve manje na konkretnu primjenu novog programa. Jedna od temeljnih postavki bolonjskog procesa (a ista pravila vrijedila su i prije njega!) jest i to da se nastava kreira i odvija u suradnji nastavnika i studenata, što u praktičnoj varijanti znači da studentski predstavnici imaju pravo sudjelovanja u radu nastavničkih vijeća svojih odsjeka, kao i da imaju pravo izraziti svoje mišljenje kad se radi o nastavnim programima. Statuti nekih fakulteta (npr. zagrebačke Akademije dramske umjetnosti) svojim studentima čak daju pravo suspenzivnog veta u odlučivanju o ‘pitanjima od posebnog interesa za studente/studentice’ koja spomenuti Statut u svom 22. članku definira kao: ‘uređivanje prava i obveza studenata/studentica, promjena sustava studija, osiguranje kvalitete studija, donošenje studijskih programa, utvrđivanje izvedbenih planova nastave i studentski standard.’

Isto tako, studenti imaju pravo tražiti da završe studij po programu po kojem su ga upisali, i to je nešto što bi im fakultet morao osigurati, zbog čeg se na mnogim fakultetima u zemlji danas lome koplja, jer npr. zadnje predbolonjske generacije stalno dobivaju mogućnost bezuvjetnog upisa u višu godinu… A sve promjene, kao što su osječki studenti naveli, trebaju biti regulirane pravilnikom Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. Ovime se vraćamo na pitanje odgovornosti, jer je netko odobrio novi program koji sad osječka Akademija bezuspješno pokušava provesti, netko tko iza sebe ima pravnu službu, Zakon o visokom školstvu, Zakon o studentskom zboru, statute Sveučilišta i pojedinih njegovih sastavnica, itd., itd.

Najstrašnija je činjenica da niti djelić te odgovornosti, zbog koje su ih studenti, koji su unajmili odvjetnika, odlučili prozvati i na sudu, nijedna od navednih institucija ne želi preuzeti. Istupi čelnika Akademije u javnosti su rijetki, za komentare su nedostupni, što je doživjelo svoj vrhunac u današnjoj izjavi dekanice Helene Sablić-Tomić Večernjem listu kako ‘Akademija nije dobila nikakvu službenu obavijest o prosvjedu. Kada prosvjed završi i kada vidimo protiv čega je, dat ćemo svoj komentar. Točka’. Osim što je proteklih nekoliko dana ‘službeno odsutna’, kako je rečeno studentima koji su pokušali razgovarati s njom (pa bi možda i saznala za prosvjed), potpuno je fascinatno da ni nakon deset dana studentskog štrajka ne zna protiv čega je.

Ako tome dodamo da su i studenti Likovnog odsjeka iste Akademije već neko vrijeme u štrajku, sasvim je sigurno da se na osječkoj Akademiji događa sveopći kaos koji zahtijeva brzo rješenje. Jer, najveći problem ove sad već nevjerojatno dugačke studentske sapunice jest u tome da su studenti već sigurno izgubili semestar nužnog rada i školovanja – koje, ponovimo našu stalnu tezu, plaćamo mi, porezni obveznici. Rješenje nije u tome da studenti izgube godinu, ali nije ni u tome da im škola daje potpise i diplome za program koji nisu završili, a obje su varijante moguće ako se situacija nastavi pospremati pod tepih. U svakom slučaju, ako i nisu dobili poduku iz umjetničkog područja unutar kojeg studiraju, naučili su pokoju sitnicu o fukcioniranju demokracije u Hrvata, a ni to nije mala stvar.

S obzirom da su osječki studenti zatražili potporu javnosti, a pismima podrške i potpisivanjem peticije odazvali su se brojni ljudi iz kulturnog i javnog života, nesumnjivo je da će se priča nastaviti sve dok netko od nadležnih ne odluči konačno preispitati ‘protiv čega’ to prosvjeduju. Ili će pričekati dok se ista stvar ne ponovi sa splitskom Akademijom?

(TEATAR.HR)