Govor dobrodošlice Papi Ivanu Pavlu II.


Dragi Sveti Oče,

Želja mi je u ime svih studenata Republike Hrvatske iskazati punu i nepodijeljenu radost koju hrvatski studenti osjećaju Vašim dolaskom! On nije za nas te puki posjet najvišeg poglavara katoličke crkve, Vaš je dolazak luč u tmini, simbol nade i oživotvorenje vjere, istinski blagdan za sve nas!

Nama studentima Vi ste neiscrpan izvor nadahnuća i pokazatelj kakvi trebamo biti na našem putu kroz život. Sad smo na prvoj stepenici. Slijedeću koju ćemo zagaziti, tijekom našeg studentskog života, predstavljat će jednu od najljepših odiseja koju ćemo ikada doživjeti. Umom, srcem, znanjem i, dakako, znojem do rezultata kojima će se svi diviti i koji će nam osigurati mjesto u ovoj našoj maloj sredini.

Koji će omogućiti, također, da naša Domovina, koja je, znamo, i Vama na srcu, kojoj ste upravo Vi dragi Sveti Oče pomogli da stane na noge kada nigdje na obzorju nije bilo prijatelja koji bi pružio ruku, izraste u onim vrijednostima koje Vi navještavate. Jer, smatramo, to smo Vama dužni – to neka bude naš doprinos vjekovnoj hrvatkoj težnji koju ste Vi svojim zalaganjem i zagovaranjem učinili zbiljom. Hvala Vam na tome Sveti Oče! Hvala i u ime naših kolega, koji nisu više sa nama jer su za tu ideju žrtvovali i vlastiti život.

Dragi Papa, mi, studenti, spremni smo pokazati kako sprega volje i znanja može pomoći našoj okolini. Potrebno je znati i kako se pristiže u pomoć. To ste nam Vi svojim životom nebrojene pute pokazali. Kako i kada biti pažljiv, požrtvovan, uporan, radin. Vaš život je neiscrpan izvor svih tih znanja, koje se godinama stječu, a koja su, vjerujemo, iznjedrena iz riznice ideja stečenih upravo tijekom, i Vama i nama, dobro poznatih studentskih dana. Ono što sada steknemo, koristit će nam u cijelom životu.

Mi znamo da ste sada umorni i da sa čežnjom gledate u naš naraštaj. Istina, mi smo mladi, u puni snage, ali duh nam svugdje otječe; nemiran je, razbacan, nesređen. Vaš duh je i dalje mlad, nasmijan kao nekoć, čvrst i razdragan u svakom susretu s nama mladima, studentima. On zrači, bodri nas, blago kori, poučava. Hvala Vam za taj dar, Sveti Oče!

Već nas treći put obilazite. Raduje nas pomisao i na četvrti. Uvijek nove ideje, uvijek nova poruka. Vaša pastoralna putovanja govore mnogo nama, studentima. Svijet bez morala je svijet bez srca. Moral se ukorjenjuje sada, u studentskim danima. Moral i druge vrednote trebale bi biti na prvom mjestu, tik do znanja, studiranja. Jednako važan, čak i važniji od mnogih stvari koje su moćnici svojom voljom zamijenili s njime. Vi ste naš moral, naša svjetiljka. Hvala Vam i za taj dar, Sveti Oče!

Sada, u studentskim danima, vrijeme je za stjecanje i prijatelja, kojima ćemo se ponositi i koji će putovati s nama tijekom čitava života. Također i supružnika. Vaše pouke o braku, prijateljstvu, potomcima, … urezuju u umove naše prave postavke o ljubavi, vjeri i Bogu. Hvala Vam, Sveti Oče!

MIR, mir je ono što smo svi dužni graditi. Pokazatelj zrelosti, napretka i dobre volje. Pokazatelj dobrog odgoja, naobrazbe, savjesti, itd. Mir je naša radost, naša nada, naš put. Vi ste nam donijeli MIR i zato Vam mi uzvraćamo mirom, naš dragi, Sveti Oče!

Dobro nam došli ovaj i svaki put, jer znajte da svaki Vaš pokret, riječ ili poruku prate i upijaju hrvatski studeti kojima ste otac, uzor i najveći prijatelj!


Petar Bezjak, predsjednik
Hrvatskog studentskog zbora

 

PP